Režimski puleni su najodgovorniji za izborno potapanje…

Milorad Dodik, podivljao zbog poraza u Banjaluci, krenuo je svojim uobičajenim primitivnim ritmom: Prijetnje, Ucjene, Nasilje nad institucijama; Ništa neočekivano od osobe koja Nasiljem, Uzurpacijom svih institucija i Primitivizmom, vlada već petanest godina.

Upravo njegovo i Nasilje, Primitivizam, Siledžijstvo, Bahatost… ološa kojim je okružen i doveli su do poraza Igora Radojičića, kandidata njegove privatne stranke u Banjaluci.

Dodikove prijetnje novoizabranom Gradonačelniku Drašku Stanivukoviću da će ga, skupštinskom većinom koju će, kako kaže, okupiti SNSD, opstruisati na svakom koraku, da će razvlastiti funkciju Gradonačelnika, ako treba i mimo zakona, suštinski su prijetnje građanima Banjaluke, na koje je Dodik najkivniji, jer su ga, navodno, izdali; Iako je on taj koji je izdao svakog ko mu je, nažalost, dao glas.

Dodik, koji je okružen kriminalcima, nije ni mogao imati nikakvu drugu javnu prezentaciju, nakon debakla, osim kriminalne, prijeteće i siledžijske; Varvarsko djelovanje njegov je manir, a upravo takvo djelovanje će mu se tek obiti o glavu; Mnogo gore nego u Banjaluci.

Da je Dodiku preostalo iole razuma pogledao bi s kim se sve okružio i uvidio da je to najotrovniji ljudski talog, koji je RS devastirao po principu “sporžene zemlje”. I da je taj talog i njihovo djelovanje ključni razlog poraza Radojičića.

Talog je i Goran Osnovac Selak, kojeg je on stvorio, dozvolio mu da beskrajno pljačka, a sada mu prijeti, što samo svjedoči o mafijaškim manirima, kao dominantnim, unutar Režimske antinarodne koalicije.

Talog je i Nenad Nešić, još jedan Dodikov zločinački produkt, koji ga je napustio, a takvim toksičnim “proizvodima” prenapučen je zloćudni Režim koji najavljuje osvetu građanima.

Bolesno, ali i očekivano.

Radojičić nije ništa manje loš od Dodika; Dapače, ali se decenijama trudio da prikrije svoje stvarno nemilosrdno, brutalno, nehumano, neljudsko lice.

Igor Radojičić se kroz cijelu svoju političku karijeru trudio da kod javnosti ostavi lažni utisak da je drugačiji od Milorada Dodika.

Jednim dijelom u tome je i uspijevao, ali ta Laž počinje da se nagriza dvoipogodišnjom demonstracijom potpunog nedostatka empatije prema građanima Banjaluke; Prema progonima kojima su bili izloženi i, što je, najgore, prihavatnjem da stane uz one koji još uvijek svjesno štite ubice Davida Dragičevića i njihove pomagače.

“Možda smo trebali pokazati više empatije prema građanima”, reći će Radojičić u jednom izbornom intervjuu, što je najogavnija izjava u ovoj godini, jer je njegovo direktno svjedočenje da ni on, ali ni nenarodni Režim kojem pripada, nisu imali (niti će ikada imati) empatije prema građanima; Imaju je samo prema kriminalcima.

Ostao je neokrnjen dio Radojičićeve pomno građene Laži o njegovoj nekorumpiranosti i poštenju.

U proteklih dvadesetak dana, svojim tekstovima, u potpunosti sam razbio mit o Radojičiću kao osobi koja se nalazi van SNSD-ovih kriminalnih radnji.

Zajedničko Radojičiću i Dodiku, jeste to da su se okružili poltronima, sklonih kriminalnim radnjama svake vrste.

Slobodan Vasković